My Music

Image Hosted by ImageShack.us


Get this widget | Track details | eSnips Social DNA


Image Hosted by ImageShack.us

< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


KomeNtari...See it/Don't see it

Oni koje volim...

Plawaaa(Zaljubljena MaWwa)...Obavezno posjetiti...
6 Zlocestih Vrazica
Alison Amy Jackson(Teen Cura HPFF blog)
Analena River Fox
Aya Hamville
B.B.
B.B. ali njena HPFF prica =)
Beyonce_Fan_13
Cath Jones(Beyonce HPFF blog)...
Celine McDonald
Chiara Shiare
Corvus Corax
Crystal Corwin
Ea Black
Glam Girl
H@t€ th@t ! L()/€ Y()u!
Hermione Jean Granger
Jade Cromwell
Jedna MaLla...Plawina frendica...
Kaly Turner
Kika
Kim Smith
Kontesa Nera
Lana
Leda Steilles
Leah Slytherin
LiZzie Shadan
Luise Bennigton
Maggie Riddle
MaLa ZwJeRkIcA
May Stox
Nerchi
Nikolina
Nina-Balerina
Ramona Cavalier
Roby
Roxy Kent
Shea Nirvana Cole
Teen Cura
Zajednicki blogg Teenice & Beyonsice :))))

Likovi...

Image Hosted by ImageShack.us


Hit Counter
Hit Counter
Brojac postavljen 24. Oktobra 2007. u 15.00 sati...

Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr


online



Myspace Layouts


Blog o osnovnoskolski,a kasnije srednjoskolki, Minji Karić...Pratite pricu,a ako ste Teenager,pogotovo zaljubljeni,prica ce vam se jako svidjeti...
Likovi...

Minja Karić(ja!)

Image Hosted by ImageShack.us


Osnovnoskolka,Matutrantica (8. razred,sad za sad smijeh)
Godine:14
Ljubav:Hmmm..Ne znam sta da osjecam...Mislim da sam zaljubljena u Tahira...Ipak se ispostavilo da on donosi ruze...
Porodica:Tata Zlatan,Mama Jelena & brat Robi...
Pametna polu plavusa-brineta(smedja) zelenih okica smijehnjami

myspace graphic

myspace graphic



Cicko,Ćiro i Toni

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us


Moja maca,Kanarinac i plisana igracka koje jakoooo volim....

Robi Karić(moj brat!)

Image Hosted by ImageShack.us


Osoba koju jako volim...hehe...bolje reci obozavam ga...sve cure mu se ulizuju(Sto se vidi na slici :P),ali se njemu svidja samo jedna za kojom jakoooo tuguje...heh...Vidjecete koja ;) Najfrendovi su mu Mrki,Buna & Tahir...myspace icon

myspace icon



Tahir...

Image Hosted by ImageShack.us


Totalno sam promijenila misljenje o Tahiru...Otac mu je umro a Majka se jedva bori sa zivotom...Zaista mu ej tesko i jako mi ga je zao...prije sam mislila da je odvratan,a sad je zaista...ma nemam rijeci...Ali sad ga jos i VOLIM!On mi donosi ruze i patim za njim...Jako mi je tesko pisati o njemu...Jer je to jako teska tema za mene...Ugl. citajte sve u mojoj prici...kao sto spominjem:"Hvala ti Tahire,sto si me odraslom ucinio,tebi toliko dugujem,ti si jedna velika gromada,jedna velika prica,jedna stvarna bajka."

Mrki

Image Hosted by ImageShack.us


Prezgodni momak Robijevih godina...Gimnazijalac,ali se on i Robi poznaju jer su isli zajedno u osnovnu...Robijev najfrend poslije Tahira...Ne vjerujem dali je on ikad hodao sa nekom curom...Robi mi je rako mozda samo u 1. gize...Nisam ga bas najbolej upoznala ali se cini kao OK tip...

May Stox

Image Hosted by ImageShack.us


Živi s mamom. Jako je romantična, dobra, pomalo naivna i nespretna. Voli biti u svojim mislima. Voli crtati. Jako je pametna i voli pomagati drugima. Nekad zna biti jako depresivna pa se povuče u svoj svijet.
Ne voli zločeste ljude i ljude koji zezaju ostale.
Ima preslatku macu Roxy i sovicu Rowenu (Ro).Moja best frendica...

Luise Bennigton

Image Hosted by ImageShack.us


Ima četrnaest godina, svijetlo plavu kosu i tamno plave oči.
Živi s majkom, otac ju je napustio kad joj je bilo dvije godine. Nespretna je i jako zaboravna. Često cinična i sarkastična, čime zna iživcirati ljude. Pesimistična je, od muhe radi slona, spava na nastavi i u vječnom je sukobu s pravilima kojih se ne pridržava.
Voli maštati i crtati. Obožava tetovaže, ima paukovu mrežu na pupku i ramenu,
i pauka na lijevoj šaci. Iako o sebi govori sve najgore(belj) ona je moja best frendica...Zajedno sa May...

Anamarija

Image Hosted by ImageShack.us


Ima 12 godina , voli lude provode, mrzi školu i smotana je ko sajlasmijeh(al samo da znate da to nisam ja rekla vec ona...stalno o sebi najgore laze smijeh).Kažu da je opičena,sluša sve osim cajki.Luda je za jednim dečkom iz škole,Zove se Ante Polić. živi s mamom,tatom i starijim burazom koji ima 18 godina.Njen buraz se druzi sa mojim...

Marielle Cobain

Image Hosted by ImageShack.us


Ide samnom u razred, druželjubiva je, ima frčkavu smeđe-plavu kosu, i smeđe oči...al je nitko ne razumije u razredu...pomalo je čudna, al ju neke osobe zbog tog jako vole(cerekkao npr ja smijeh)...umjetnička je duša, svira gitaru i klavir, pjeva i crta...i najviše ju volim zato jer me razumije i podržava u svakoj mojoj odluci!

Ella Jurcevic

Image Hosted by ImageShack.us


Preslatka cura mojih godina,smedja kosa,malo niza od mene...Voli da se zeza i preextra je frendica...zaista imam srece sto mi je ona frendica...Volim je jer me jako podrzava...

Danielle Ava Parker

Image Hosted by ImageShack.us


Za prijatelje Dani. Obična 14-ogodisnjakinja.Cura veselih smeđih očiju. Uvjek nasmijana I zadužena za šalu I provale u društvu. Rijetko ćete ju naći samu jer je uvjek okružena prijateljima. Pomalo je razmažena I malo previše buntovna. Ima rotwailere Atosa I Taru koje dživljavam kao porodicu,cak ih i ja jakooo volim... Potpuni je ovisnik o crtanju, internetu, muzici I knjigama, pogotovo krimićima, a trenutno piše svoju knjigu(jedva cekam da izadje...neda mi ni da virnem...). U ljubavi I nema sreće,još uvjek traži svoju srodnu dušu.Nepodnosi laž, dvoličnost I šminkere.Ima plavu kosu I plave oči I to u mnogim situacijama mrzi jer izgleda kao mamina maza I zbog toga nosi pretežno crnu odjeću. U školi je odlična ali je rođeni kampanjac I uvjek uči u zadnji čas zbog čega joj mi(njeni prijatelji) stalno prigovaramo...

Alison Amy Jackson

Image Hosted by ImageShack.us


No,mi je zovemo samo Ali. . jedna cetrnaestgodišnjakinja.. uvijek vesela, i spremna za salu. . uvijek spremna pomoci prijatelju u nevolji. .bavi se plesom. .i voli rolanje. .uglavnom slusa rock i pop.. najdraze boje su joj crna i crvena.. najdrazi predmet joj je engleski(kao i menicerek),dok mrzi matisu zbog profe.. koja ju ne podnosi i uvijek joj zadaje najteze zadatke. .. . voli sport. .posebno nogomet i odbojku. . nevoli se puno šminkati. . ali za sjajilo i maskaru uvijek ima mjesta(smijeh).. najdraze zivotinje su joj psi . .ima psa rex-a(kojeg ja obozavammmmcerek)...mjesanac izmedju lesi-a i njemackog ovcara. .. osim zivotnja,voli i nakit.Od odjece ugl. prevladavaju. crne i crvene stvari kao i trapke.. voli nositi starke. .iako vecinom osim starki nosi i nikice.. i sl. . ne voli kad joj netko pametuje. .i kad joj netko laze u facu. . te umišljenost. . . nije razmazena osoba.,. vec skromna.. . .ima starijeg brata kojeg cesto davi(on je robijev prijatelj...) .. ali sto ces i to mora neko...hehe...ma bubav moja...Najludja je tu...

Dana Ellisabeth Shadan

Image Hosted by ImageShack.us


15 god,brzopleta,razmazena,bezobrazna,ne podnosi grljenje,obozava starke,uvijek u crnom ili crnom pa s bijelim ili krvavo crvenim,slusa metal,rock,puno srebrnih prstena,na ledima kod vrata tetovaza pauka...Ne volim je bas puno...Bas zbog prethodnih osobina...

Katarina Kolak

Image Hosted by ImageShack.us


-zgodna
-zabavna
-svida se gotovo svim deckima
-jako dobra prijateljica
-druzi se sa:
Minjom(Mee!Weeecereksmijeh),May,Luise,Ellom,
ali najbolja joj je Ella
-idem sa mnom u razred

petak, 04.01.2008.

XIV poglavlje...

Heloooo pipalziii!!Evo nesto sto ce bar malo oraspoloziti one koji nisu samnom na ovom blogu od pocetka...Bar sto se mog bloga tice...Napravila sam kratki rezime(sazetak) svojeg razmisljanja i svoje price do sada.Nadam se da ce bar malo pomoci...Mozete ga svi downloadati...Evo:

Download

Nadam se da je dobro!Uzivvajte!A sad post...Da vas podsjetim stali smo na tome da je Minja dobila onu porukicu "Please Love remember"(Molim te,ljubavi moja,sjecaj se)...Enjoy!


Ta noc je bila duga kao da nije imala kraja.Duga kao smrt.Milion puta sam procitala i poljubila slatku,gorku poruku sve jednako stojeci u istom polozaju.Please,love remember,please,love remember...
Onda sma se nekako odvukla do kreveta,pala licem po jastuku i zajecala.Ne znam koliko je trajalo.Odjednom sam pred sobom kao stvarno ugledala njegovo lice,mrke oci prvi put nasmjesene.Cinio mi se nestvarno lijep.Lijep kao obecanje.
Uzela sma debelu knjigu sa ispresovanim ruzama pa sve ih redom milovala i mirisala.Posljednjem,vec svelom pupoljku sam potgala latice.valjda sam time stavvljala tacku na najcudesniju ljubav koja se nekome moze desiti.Suze su se same osusile ali je negdkje unutra boljelo,boljelo.
Najzad sam legla i prevrcuci se sa boka na bok cekala da svane.Mozda ce se ujutru sve ciniti drugacijim.Tonijeva njuskica mi je i te noci doticala trbuh.Isao mi je na nerve pa sam ga izbacila iz kreveta(burninmad,mad,nut).
Naslonjena na prozor gledala sam kako noc gasne,kako se rada zora,kako se u krosnji nase jabuke bude vrapci.Cula sam kako Robi u svojoj slobi glasno hrce.Kako sam mu samo zavvidjela!
Ima li neko nestretniji od mene ovog rumenog jutra sto se rada? - pitala sam se. - Kako je njemu?
Pa sam ga dozivala tiho,poluglasno(lud):Tahire,moj Tahire.
Vratila sma se u postelju i gledala kako stvari u mojoj sobi dobivaju obrise.U tatinoj i maminoj sobi zazvonio je budilnik.Cula sma kako tata ustaje,kuha kafu,tiho doziva mamu-Jelena,Jelena..-
Onda sma zaspala
- Hej, Švab, koji ti je vrag?-kao u bunilu cula sam glas moga brata.-Mislis li soviti citav dan?
-Pusti me,molim te-sneno sam kazala i protegnula se.
-Kako cu te pustiti?Podne je.Na noge lagane,dosta si peglala krpe.
Okrenuh se na leda pokusavajuci se nasmjesiti.
-Sta ti je?-gotovo je vrisnuo.
-Nista.Bas nista.
-Koga ti foliras?Blijeda si k'o zid,podocnjaci su ti do nosa,kosa sasvim mokra od zboja.
-Robi,zbilja je uredu.Lose sam spavala,eto to je.
-Nemoj meni,matere ti.
-Izadi.Sad cu ustati pa ces vidjeti da nemas razloga za brigu.
Nisam mogla ustati(smijeh).Tijelo me nije slusalo.Bilo je kao tude,kao od drveta sklepano.Sve,bas sve me boljelo.Ispod jastuka izvukoh Tahirovu kratku poruku i suze ponovvo potekose.
Robi je u neko doba provirio i ostao otvorenih usta.
-Ti places?Zasto?
Nisam ni pokusala sakriti suze.Bilo mi je svejedno.Za sve na prokletom svijetu bilo mi je svejedno.
-Da nije Tahir?-tiho je pitao primicuci se mom krevetu.
Klimnula sam glavom i uronila lice na prsa mog dvije godine starijeg brata.
-Voljela sma ga,Robi.Volim ga.Puno.
Prvo nije nista kazao.Stezao mi ej ramena snaznim sakama.
-Kako si to samo vjesto krila.Svaka cast.
Nisam odgovorila.
-Pa to sto ej otisao ne znaci kraj.Valjda i on tebe voli.Sigurno ce ti pisati.
-Nece,znam.
-Daj,budalice moja,sta pricas?Jedva da si tri rijeci progovorila s njim a kao znas ga.
-Znam ga bolje nego ikoga drugog.Osjecam ga,to ej mnogo vise od prica.
Nego,sad kad znas a ne mozes mi pomoci,ucini mi uslugu.
-Naravno,sad dopustam da ti,dok si u fjaci(lose raspolozena),budes gazda(bosssmijeh)
-Ostavi me malo samu.
-Postujem naredenje.Hajde,sele,ti si uvijek bila jaka.Jednostavno ga izbaci iz glave.
-Robicu moj,to nije kao zub.Jace boli i ne moze se iscupati-kazah toliko tiho da nisam sigurna jeli me cuo.
-Nisi jedina koju si napustili.I moj Mrki je otisao.Ja sam ti,sele,sad i bez drage i bez druga(prijatelja).Tesko cu bez njega.Znas,ipak mi je bio puno blizi,mozda ne drazi od Tahira.Lakse je s njim.Bez obzira na sve divne osobine koje Tahir ima,na njemu se jasno vide traume koje je osjetio i prezivio.To je sasvim normalno,samo sto to krelci(nasi prijatelji,samo malo pogrdan naziv) nisu kontali.
-Gdje je Mrki otisao?
-Nemoj obdaniciti.Negdje u Englesku.
-Matere ti?Kome?Kako?
-Cula si za medunarodnu razmjenu izuzetnih đaka i studenata.Znas kakav ej on,cista legenda.Poslali ga nekoliko mjeseci na usavrsavanje engleskog.
-Blago mu se-nastavljala sma razgovor ne bih li bar nakratko skrenula misli u drugom pravcu..-A ako ces pravo,vise i lici na strandžera nego na Bosanca.Pa on izgleda k'o Alen Delon u najboljim godinama.A tek njegovi maniri.Da odalamis.
-Pa sto se u njega ne zaćori?Nas dvojica smo najbolji jarani(frendovi),i sto je,kad ma,lo bolje razmislim,idealni ideal za mog Švaba.
-Moje srce je odabralo.A Mrki me nikad nije ni cestito pogledao.Ne samo mene.Ni ejdnu.Zivota ti,Robi,je li on furao s nekom?
-Vrlo kratko u prvom gimnazije.Mozda sedmicu dana.Toliko ja znam.
-Zasto se niste upisali u istu skolu?
-On ima tatine rezone(razmisljanja).Misli da gimnazija daje najsire obrazovanje.
-Dobro-kazala sam muklo.
Vise nisam ni pored najbolje volje mogla zaustaviti novi talas suza koji je dolazio.
-Sad izadi.
Kad je izasao,okrenula sma se na bok i sklopila oci.Spavati,samo spavati.San ej cudo,san je lijek.U snu je mir i zaborav.Ali san me bio ostavio i otisao.
Mama se po povratku s posla kao ozbiljno zabrinula.
-Sta ej bilo mojoj curici?Zasto em nisi zvala telefonom?Znas da bih istog casa dojurila.Sad cu ja odmah zvati doktora.(A mozete zamisliti jadnicu kako se zabrinula smijeh)
-Nemoj,mama.Dobro sam,samo sam malo tuzna.Doktor tu ne moze pomoci.
-Zasto si tuzna,duso?Otvori srce svojoj mamicu.
-Dobro je.Uskoro ce biti sasvim dobro.
Spustila je ruku i pocela mi milovati kosu.
-Hajde,kazi mi,biti ce ti lakse.
-Zakasnila si s njeznostima,mama.Zakasnila si cetrnaest godina.Koliko sam samo puta pozeljela tvoj zagrljaj,poljubac...Sad je kasno.
-Dobro,tvrdogolavo deriste-uvrijedeno ej napucila usnice.-Sad ce doci tvoj dragi tatica pa cu te prepustiti onom ko nije zakasnio.
Tata se zadrzao kod mene samo par minuta.
Blago me pribijajuci na prsa samo je kazao:
-Nikoga to ne mimoide,malena.Placi,placi koliko mozes.Suze su ponekad ljekovite.Upamti,molim te,i u tuzi ima ljepote.
S vrata se nije okrenuo.
-Tata-tiho sam ga dozvala.
-Kazi,malena.
-Zagrli me,molim te.Snazno.Najsnaznije sto mozes.
Prigrlio me cvrsto,do bola.
Nigdje nije sigurnije ni ljepse kao u obrucu njegovih ruku-pomislih...

Eh...ettt...prvi koji se samo desavao u njenoj sobi...ali samo!nije nigdje izlazila =)...HeHeHeHe...Sto da kazem..izvinjavam se izbog odsustva,bila sma u Zagrebu...Bilo je presuper...No to nema veze...Puno sam vremena ulozila u ovo i bilo bi lijepo ako biste ga procitali =)smijehPuno vam srece,ljubavi i ponajprije zdravlja(a sa zdravljem ce sve doci) zeli u novoj 2008. godini...Danas ili sutra ej post na Emini Heartbrake,pa obavezno svratite...Uzivajte...
KiZz,
Emina...

subota, 15.12.2007.

XIII poglavlje...

I dalje su mi oci bile uprte u taj zeleno-bijeli komad papira zalijepljen selotejpom za crnim,katranom premazan stub.I meni se zacrnilo pred ocima.Mislila sam da cu se onesvijestiti.Lagano se okrenuh i uputih kuci.
Robi je vec saznao novost od Mrkog. i upravo se spremao da ode Tahiru.Nije bilo pristojno da ide u farmericama pa je kucu prevrnuo da nade jedine pantalone.Kad rekoh da bih i ja posla,cisto se iznenadi,ali i obradova.Sigurno mu nije bilo lako otici i susresti se s najboljim drugom nakon onoga sto se desilo.Danas je dvadeset i osmi August,sahranjena(pokop) je,prije tri dana.
Isli smo ulicom cuteci,pognutih glava.U vrecici smo nosili kafu,kocku i sok.Tata nam je rekao da je takav obicaj.
Pred malom kapijom(ulazom) osjetih omaglicu,krugovi svih boja preletjese miispred ociju,a noge kao da su mi bile od stakla.Pozvonismo.Tahir se pojavi pred nama.Robi mu pruzi ruku i izrazi saucesce.Ozbiljno,kao muskarac muskarcu.Zatim ude u kucu.Stajala sam pred Tahirom i gledala njegovo lice,takonedostupno u tuzi i radosti.Onda nam se sretose pogledi.Te velike,velike,prelijepe crne oci!
Utopih se u njihovim dubinama i bi mi jasno da nikad,nikad uzivotu u dva ljudska oka nisma vidjela toliko tuge.
Reci cu mu:Ne tuguj,Tahire!Ne previse i ne predugo.Tako je valjda moralo biti.Ti nisi sam,ti nikada neces biti sam.Ja sam s tobom,sav si u meni.Znam,i ja sma u tebi.Jos cu mu reci:
"Nije vrijeme,ali moram ti nesto priznati.Istina,to ej zakasnjelo priznanje.Znas,ja te volim,Tahire!"
Pruzila sam mu ruku ne prestajuci da mu gledam u oci,i drhtavim glasom,gotovo sapatom kazala:
-Iskreno suosjecam s tobom.
Njegov cvrsti stisak u trenutku postade jos cvrsci i kao da su mu pune usne nagovijestile smijesak.Tuzan.Onda pusti moju ruku i propusti me da udem.
Iako je napolju bilo suncano,soba je bila u polutami,vjerovatno sto je u prizemlju i sto je prozor mali.
Na seciji su sjedile neke zene u dimijama i pod maramama(muslimanska tardicionalna nosnja) koje su graktale kao cavke.Mlada,plava zena(ovo je Dorasmijeh),vjerovatno rodica,sluzila ih je(*evil laugh*za Dorusmijeh) kafom i rahatlokumom(bosanski kolaci).Ponudila je i nas dvoje."Brizne" cavke su se raspitivale o detaljimabolesti i smrti.Nisam ih slusala.Tek kad mi do uha doprije da jedna drugoj rece "jadnik" pokazujuci ocima na Tahira,u meni naraste bijes,strasan bijes.On nije jadnik,nikada nije bio i nikada nece biti.Jadne ste vi,toliko jadne da toga niste ni svjesne-dode mi da im kazem,da otvorim vrata i izjurim van.Ali,to nije bila moja kuca i morala sam se suzdrzati.
Polako sam ispijala svoju kafu,a slobodnu ruku sma stiskala u pesnicu.Tako sam uvijek nesvjesno radila kad sam bila ljuta i tuzna.
Zadrzali smo se kratko.Za to vrijeme smo se Tahir i ja nekoliko puta pogledali,u njegovim osima osim goleme tuge sad je bio i neki neobjasnjivi sjaj,pa se ponadah da je razumio sta su govorile moje oci.Na odlasku mi ponovo snazno steze ruku i mene prode slatka jeza.Sjetih se Dinkove male ruke,mlitave i vjecno znojne.Kad sam ej drzala u svojoj,imala sma utisak da drzim mrtvu ribu.To sad znam.
Zaista sam suosjecala s Tahirom,duboko,kao da se to meni samoj dogodilo.Pa ipak,vise sam mislila na onaj cudni,dotad nepoznat osjecaj sto me obuzimao kad me dodirivala njegova ruka.
Mada jos nismo zajedno,silno je jaka ta nasa ljubav.Svakog trenutkas,ma sta radila,on je bio tu.Prva misao pri budenju,a zadnja sto sam vidjela tonuci u san bio je njegov lik.Cini se da je ta ljubav tako jaka da bih za nju pristala umrijeti,bez zaljenja,bez uzdaha.
Sigurno je i on osjecao isto.Zar bi u suprotnom dva dana nakon mamine smrti donio ruzu.A donijeti ce je i veceras.U to sam bila sigurna.
I nisam se prevarila.


Sada sam ja svako vece,umjesto na klupu odlazila da obidem oko Tahirove kuce.Svijetla u svim sobama,pa i svjetiljka pred ulaznim vratima,svako vece su bilaupaljena.Svjetla ce gorjeti po cijelu noc sve dok ne prode 40 dana od dana smrti.
Samo sam ga jednom vidjela kako prolazi preko sobe.Nesto je nosio u ruci,nisam vidjela sta.Prpoinjala sam se na vrhove prstiju ne bih li ga jos jednom vidjela.
Uzalud.
Zamisljala sma kako mora da su sada sumorni njegovi dani.Kako ce dalje zivjeti?
Ali,ima mene.Voli me,i ja njega volim.Zajedno cemo se boriti,zajedno isplivati iz ove tuge.I biti ce nam lijepo,ludo lijepo.Ljepse nego i u jednom romanu.Nisu velike samo ljubavi u knjigama.Sad to znam.
Mozda grijesim sto pisem o mojoj ljubavi.Jeste,to je pomen na nesto lijepo,goto nestvarno sto sam dozivjela i sto cu dozivjeti.Ali,ja nikad,ni u stotom licu nebih o tome trebala govoriti ili pisati.
Zbog toga sto sam jednom,sad mi se to cini tako daleko,pomislila da se sudbinske ljubavi dogadaju samo u knjigama,nikad u stvarnom zivotu.
Ne bih mogla podnijeti da enko na sve sta ja tako duboko i iskreno osjecam kaze-upak je to samo jedn obican blog.
I da,mozda,vec nakon sat ili dva zaboravi.
-Cini mi se zivim samo za njega.Da budem tu kad mu budem potrebna.I bit cu sretna kad me bude trebao.Beskrajno sretna.(Uzeto iz mog osobnog dnevnikasmijeh)


-Sta je s tobom,malena-upita moj tata dok sam odsutno gledala kroz prozor u Plavu vodu.
-Kao da si se odjednom uozbiljila i sazrela.
-Nista,tata.Samo razmisljam o skorom pocetku nove skolske godine-odgovorih misleci kao da su veceras sva svjetla u Tahirovoj kuci bila ugasena.Zasto?Odgovor nisam mogla pronaci,cak ni naslutiti.
Na televiziji ej bila neka domaca drama,"Sedam svjetskih dana".Mama je vezla goblen(jedino je to radila od rucnih radova) i ćutala,tata je pratio program.Ja sma gledala u ekran ne videci nista i cekala da izbije deset sati.
Vjetar se lagano poigravao zavjesama na mom prozoru,na cijoj dasci veceras nije bilo ruze.
Nisam zaplakala.Samo me ispunila neka strasna slutnja.Uskoro sma cula Robijev glas.Odmah je usao u moju sobu.
-Ovo ti je,Švabe,poslao Tahir-rece pruzajuci mi mali zamotuljak.
-A gdje je on-skoro vrisnuh.
-Znas,dolazio ej socijalni radnik i rekao da on po zakonu,kao maloljetan,ne moze zivjeti sam.Zato se danas odselio nekoj tetki u Višegrad(grad u BiH).
Nisma osjecala nista.
Drhtavim rukama odmotah zamotuljak dok je Robi napustao sobu.
Unutra je bio prekrasan crveni pupoljak,malo uvenuo i ceduljica ispisana crnim plomasterom nesto kosim rukopisom "PLEASE,LOVE REMEMBER".
Molim te,ljubavi moja,sjecaj se-prevedoh dok se moj cijeli svijet rusio.

Hej pipalz.Nadam se da niste predugo cekali na ovajk novi post.Ovaj je bio very zanimljiv(nadam se) sa jako malom dozom smjesnog.Ipak nekada treba biti tuzno.Vise vam necu pisati tako cesto,jer kao sto svi znate,Decembar ej i ocjene u skoli se zakljucuju,a meni ide prvo skola pa onda blog =)...Nadam se da kod vas nije tako lose.Zadnji postu ovom mjesecu cu napisati pred Bozic/Novu Godinu jer me tad nece biti,idem u Zagreb.Uzivajte,imam(ustvari sad cu ga napisati) i novi post na Em,pa navratite...Eh da,uradila sam stafetu koju sam dobila od Roxy:

1.Koji mobitel imaš?
Nokia 5200
2. Koja marka mobitela ti je najdraža, a koju nevoliš?
Naj-Nokia i SE...A ne volim Motorolu i Siemens
3.Od koga primaš najviše poruka i na koga najviše trošiš?
Ma sa svima...Ustvari najviuse dobijam i najvishe se dopisujem sa mojom najfrendicom-Lejom...
4.Koliko dugo može izdržati jedna dopuna kredita?
Kao sto Roxy kaze-Najviše deset dana. Ona od 10 km iliti 40 kn.
5.Koji mobitel želiš imati?
Ma ovaj mi je nekako naj...Trenutno ga ne zelim mijenjati...

Stafetu saljem:Svima koji ju zele...

Bubim vas sve i sretni praznici.

KiZz,
Emina...

ponedjeljak, 03.12.2007.

XII poglavlje...

Ljudovi,ovaj nije duga ali ej jakooo vazan!Molila bih sve vas das ga procitate.Unaprijed hvala!(Samo da najavim da je ovo otprilike vec kraj 1/3[jedne trecine] mog pisanja o Minji i njenim dogodovstinama jer ja imam vec sve orprilike u glavi.KiZz)

Sutra putujemo na more.Dobili smo kljuc od vikendice nekih prijatelja,pa se mozemo sami razbaskariti.U kuci ej vladalo uzbudenje i uzurbanost kao i svake godine.Svi mnogo volimo more.Ipak,bila sam zalosna.Kako cu provesti tih deset(govorilo se cak i o petnaest) dana,citavu vjecnost,daleko od Tahira i bez moje ruze.Mozda ce me za to vrijeme i zaboraviti.
To vece,vracajuci se iz grada sa druge strane ulice ugledah Dinka.Vodio je za ruku Danu(Lizzie).Necemu su se smijali.Nisu me ni primjetili.
Sta li je samo nasla u njemu-pitala sam se,a onda se nasmijah samoj sebi.Nisam li ja do skora mislila da u njemu ima toliko toga lijepog?U kakvoj sam samo zabludi bila!

Cim smo prosli Arzano,poceo se osjecati miris i blizina mora(smijeh).Svakim predenim kilometrom taj miris je bivao jaci.Uzbudenje je raslo.Grickali smo lsane perece i uglavnom cutali.Ja sam stiskala svoju torbicu u kojoj je,brizljivo spremljena,bila sinocnja ruza.
Vikendica nije bila vikendica,bila je,u stvari,velika,stara,kamena kuca na samoj obali mora.Kucu i plazu djelila je samo uska ulicica.Dan je bio prekrasan,a plaza puna kupaca.Kroz otvorena vrata terase buka je dopirala u nasu sobu.Nijedna rijec se nije razaznavala,samo pomijesani glasovi koji kidaju nerve.
More je bilo cisto i mirno,zvalo je.
Malo smo se odmorili,pojeli sendvice koje je mama sinoc spremila,osvjezili se sokom i upali u kupace kostime.Mama je obukla crni bikinac,savrseno joj je prisatjao.Isticao je njenu idealnu liniju i obline.Gledala sma je sa zaviscu.Prema njoj sma izgleala kao daska.I ja sam,kao i mama,izgledala mlada nego sto sam u stvari bila.Robi ej bio super.Vec je bio preplanuo pecajuci uz Lasvu.Imao je dugacke noge,lijepo razvijen prsni kos i siroka ramena.Za pozeljeti!Tta je imao mali trbuscic i bio najbjelji.
Ostatak dana je projurio.Nisam ni bila svjesna kako.Suncali smo se malo,plivali mnogo.U toj toploj,beskrajno velikoj,cistoj vodi zaboravljala sam na sve.Poslije sam se predavala suncu.Milovalo je moje lice sklopljenih ociju i cijelo tijelo.Bez straha sma se mogla suncati do mile volje.Koza mi je otporna,izvanredno podnosi sunce.
Uvece smo setali uz obalu pa sjeli u neku bastu da se osvjezimo.Tek jako kasno vratili smo se kuci,i ja sam dugo u noc osluskivala talase,koji su zapljuskivali obalu kao da je miluju,zamisljajuci kako Tahir mene miluje.
Malo ko ej na mene obracao paznju.Uglavno su svi na plazi gledali mamu.Ona je,kao na modnoj reviji,samo mijenjala kupace kostime,ni sama nije znala koliko ih ima,čak se i za plazu diskretno sminkala.Kad bi lijeno,poput macke,ustajala sa duseka,kao usput stezala gacice kostima,a onda se kao fracija upucivala prema vodi,i ja sam je morala gledati.Ako ej toliko voljela sebe,ako si je posvecivala toliko paznje,i rezultati su bili ocigledni.
U suncanju i kupanju,u nekakvoj totalnoj opustenosti prode tih deset dana.Nisam htjela ni cuti da ostanemo duze.Tata je bio na mojoj strani,a Robi i mama su protestvovali.Nekako nadosmo zajednicki jezik i ostadosmo jos dva dana.
Vracali smo se odmorni,crni kao vragovi i zdravi.Put mi se ucinio beskonacan.Bunila sma se cak i da svratimo usput nas rucak.Zurilo mi se,jako mi se zurilo,bas kao da ce me na kapiji cekati Tahir sa rukama rasirenim da me primi u zagrljaj.Gorijela sam od nestrpljenja da me vidi.Prvi put sam sebi izgledala lijepa.Kosa mi je jos vise poplavila od sunca,poput slapa se prelijevala preko ramena,a na potamljelom licu oci su izgledale jos zelenije i dublje.
Kad smo ulazili u grad,nad njim je vec lebdio sumrak.Sunce je bilo na zalazu,a mjesec je vec pomolio svoje lice.Prsa sam pritiskivala dlanom da utisam ludo uidaranje srca.Glava se kao na federima okretala cas prema jednoj,cas prema drugoj strani ulice trazeci medu prolaznicima Tahira.Nije ga bilo.
Cvorkov zamak(ako se sjecate,ja tako zovem Minjin dom...) je izgledao pust i zapusten.Kao da je tugovao za nama.Udahnuli smo mu zivopt svojim povratkom.Vazduh je bio pomalo ustajao pa sm,o mama i ja otvorili prozore.Izvalih se na lezaj u mojoj sobi i prepustih se sanjarenju.
Kad sam u deset vidjela ruzu,nisam bila nimalo iznenadena.Samo beskrajno sretna i zahvalna.Tahir me voli!!Iza te konstatacije upitnik ne stoji,zapravo,nikad nije ni stajao.


Sutradan sam dugo ljeskarila,a onda,poslije dorucka,oslucih da prosetam do skole i vidim na oglasnoj ploci da li sma primljena u medicinku skolu.Jedan put do skole vodi pored Tahirove kuce,mozda ga ipak vidim.
Robi ode do Mrkog(Roby,spominjes se!!!smijeh) po Ćiru i Cicka.Mama,da pokaze farbu,uputi se glčavnom džadom(ulicom).Samo je tata ostao u kuci.
Obukla sma svoju kratku crnu haljinicu i crne polu-duboke strake.Vani je bilo pretoplo.Sunce je przilo iako je bilo tek jedanaest sati.
Ulice gotovo puste.Tahirovo dvoriste bijase prazno.Na banderi(stubu) pored njegove kuce vidjeh smrtovnicu(valjda znate sta je to...).Ciztala sam:
"Sa tugom i bolom obavjestavam rodbinu i prijatelje da je moja draga mojka Selimovic Raza preselila na ahiret(drugi svijet-raj i pakao-na muslimanskom) dana 24.8. u 48-oj godini.Dženaza(pokop) polazi ispred gasulhane,a bit ce pokopana na groblju Bašbunar.
Ožalosceni sin Tahir"


Nadam se da vam se svida,a i jako je tuzno ovo na kraju.Ako vam je nejasno jos neko od islamsko-bosanskih rijeci,javite pa cu vam objasniti(editovati) u postu pa da svima bude jasno.

Hvala vam jos jednom sto em citate i hvala na svim onim silnim komentarima,i drago mi je sto vam se svida prica.

KiZz,
Emina...

subota, 24.11.2007.

XI poglavlje...

Tih sam dana spoznala kako je tesko,kako lijepo i kako bolno voljeti.
Zivjela sam u nekakvom svom svijetu,dane provodila citajuci,slusajuci muziku,odlazeci Majki.
Uvijek sam se iznova vracala "Malom princu".Jedno vece,dok sam citala,ude Robi.
-Svida li ti se ta knjiga?
-Izuzetna je.
-Izuzetan ej i Tahir,rekao sam ti to.Kad su tvoja raja isli da ti odaberu knjigu,susreli su pred knjizarom Tahira i mene.Pitali su me kakve kniige volis,da im pomognem pri izboru,a Tahir je rekao neka vise ne razmisljaju,neka uzmu "malog princa".
Tako je to,znaci-pomislih.
Uvece sam dugo uz televizijski program pricala sa tatom.O svemu,samo ne o onome sto me pritiskivalo.
Mama se ponovo sva posvetila sebi.Satima je znala sjediti za svojim tolaetnim stolcicem u spavacoj sobi analizirajuci svoje lice i pomno trazeci znakove starenja.Isreno receno,uopste ih nije bilo.
Robija sma rijetko vidla.Tutnjao je okolo,rasterecen skolskih vriga,isao na trening,na pecanje,a veceri provodio na klupi.I potajno sanjao o Sabini.
Ponekad,kad ej bi,la sama kod kuce,zvala ga ej telefonom i tada bi dugo,dugo caskali poluglasno i povjerljivo.Cesto bi njihove razgovore prekidao Robijev glasan smijeh.Dok bi razgovarali,sav je blistao,a po prekidu veze ostajao zbunjes sto bi uvijek pokusavao prikriti novim stosevima.
A ja sma samo cekala priliku da pokazem tahiru kako mi nije dalek,kako zarko zarko zelim njegovu blizinu.
Jedno vece vracajuci se iz kupovine,kod "Planike" slucajno naletjeh na njega.Noge mi zaklecase,rumen navali na obraze,pa ipak ga pogledah u oci,i jedva izustih:
-Zdravo.
-Zdravo-odgovorio ej u prolazu,pomalo zbunjen,valjda zato sto ga ranije nikad nisam pozdravila.
Nikome,ni Dorismijeh(eto ubacila sam te smijeh),ni Luise ili May,ni Katarini,ni Aly,pa cak ni Robiju ili tati nisam mogla povjeriti sta se dogada samnom.Svi su primjecivali promjenu na meni,ta i slijepac bi primjetio.Ponekad,istina rijetko,nesto bi priupitali,ali nisu dosadivali.Mislim da su vjerovali kako ej to rezultat mojih prelaznih godina.
Zivjela sam za trenutke kad smo se kao tajni zavjernici,susretali ja i moja ruza.


Prilika da se susretnem sa Tahirom dosla je vec tridesetog jula.Robi je slavio rodendan.Pozvao je Mrkog,Bunu i Sabinu,a ja sma prelozila da pozove i Tahira.Odmahnuo je rukom i kazao da ce sigurno odbiti kao i ranijih godina.
-Pa ipak ga pozovi-bila sma uporna.
-Sto si navalila.Ta do jucer si bjezala kao davo od krsta.
-Promijenila sma misljenje nakon sto si mi ispricao njegov zivot i bas bih se radovala da dodje.
Na nase iznenadjenje(vise Robijevo nego moje,jer sam se ja dubini duse potajno nadala) Tahir se pojavio.Posljedni.
Mrki i Buna su se glacnuli.Sabina nije dosla,sto ej Robija rastuzilo,a Tahir ej bio neuredan kao i uvijek.Uostalom,Drugacije ga nisam mogla ni zamisliti.
Bili smo sami,nas petoro.Tahir i Robi su sjedili na trosjedu.Mrki i Buna u foteljama,a ja sma se zavukla u kuhinju iznoseci sokove,kafu,tortu.
Svirala je muzika sa kasetofona,svi su bili opusteni i raspolozeni,pricali su dogodovstine i viceve.
Iza paravana,krisom sam gledala Tahirovo lice.Crna kosa bila je kovrdžava i gusta,oci duboke,crne kao noc,usta puna,nos malo zakrivljen u jednu stranu.Blago,samo blago,jedva se moglo primjetiti smijeh.Sa lica se nije moglo procitati bas nista,kao da je bez ikakvih emocija,ozbiljan i daleko odrasliji i zreliji od svojih vrsnjaka.
-Hajde,Tahire,otpjevaj nam nesto-molecivo rece Robi gaseci kasetofon.
Tahir i pjevanje!Izgledalo mi je nespojivo.Ali,on polako ustade,bez rijeci uze Robijevu gitaru koja je stajala prilonjena u uglu,provjeri zice,prekrsti noge,udari nekoliko akorda,a onda se razlijeze meni dobro poznata melodija i njegov glas.
Moj bože,taj glas!Jesam li ikada cula nesto ljepse!
Neprimjetno se usunjah u sobu i sklupcah u uglu,a glas je odzvanjao tako divno da mi se cinilo da cu se ugusiti od uzbudenja.
"Ruzica si bila jedna u mom srcu
Ruzica si biloa mojaaaa".
Pjeva je Tahir promuklo gledaju u svoje desno koljeno,a ja silno pozeljeh da zavucem ruku u tu kudravu kosu!
"Al nije za tebe divlja kupina
Ni covjek kao ja."
Oh,jesi,jesi,govorila ej dusa moja,govorilo ej moje srce njegovom koje je pjevalo,jer to nije bilo pjevanje radi pjevanja,to ej bilo davanje oduska ono sto se toliko vremena sakriveno gomilalo u njemu.
I nisi ti nikakva divlja kupina,mozda sma to nekad i mislila dok sam ti gledala samo spoljasnost.Ači sad,Tahire,sad znam da ti imas nesto suptilno i tanano.Da imas dusu.
"S vremena na vrijeme kao da cujem stope
k'o da ides preko mog praga.
S vremena na vrijeme al' znam da nemam prava
Ti nisi moja draga."
Jesam,Tahire,jesam.Sva sam tvoja,bez ostatka,bez rezervi.Ta poidigni vec jednom te svoje velike,drage oci!Pogledaj me!Vidjeces jasno na mom licu sve o cemu si toliko sanjao.Samo me pogledaj!Molim te,molim te,pohledaj me!
Nije me pogledao(headbang).Brzo i nenadno je ustao,opstavio gitaru na mjesto odakle ju je uzeo,nemarno prosao rukom kroz kosu i kratko rekao:
-Sad moram poci.Mama me sigurno ceka.
Predao ej Robiju poklon,nesto od pecaskog pribora i poljubio ga ovlas u obraz uz zelje za sretan rodendan.Zamisljala sam kako se te usne doticu mojih i sva zadrhtah,sva se osamutih vec i od same te pomisli.Sva bogatstva ovog svijeta ovog casa bih dala za jedan njegov poljubac.
Soba je odjednom opustjela,nista vise nisam vidjela niti cula.Nasla sam se u poslu da perem sude i spremam kuhinju,a kad u deset udoh u sobu,ruza ej vec bila na prozoru.Jeli i ona ukradena u parku-pomislih prinoseci ej usnama.Pade mi na pamet da sam,od kako sam saznala ko zapravo donosi ruze,svaku poljubila.
Sto je takav-pitala sam se.On me voli.Zbog cega drugog bi to radio?Pa zasto to onda toliko skriva,potiskuje u sebi?Zasto jednostavno ne kaze-volim te,Minja!
Dali bi neko u tom trenutku,u ovom velikom svijetu,bio sretniji od mene?
Mozda se bojao da ja za njega ne osjecam nista?Zasto me onda nije samo pogledao veceras?Sve bi procitao u mojim ceznutljivim ocima.
-Ceznjo moja-prosaputah u noc,a niz lice se sruci potok suza.
-Da kazem Robiju?
To bi bilo tako jednostavno,a Robi vbi se sigurno jako radovao.On bi vec nasao nacina da to,kao usput,kaze Tahiru.A onda?Da li bi pod zvjezdanim nebom postojao neko sretniji od nas dvoje?
Ali ne,necu reci nista.Sve bih pokvarila.Neka ostane ovako.Tahir ce valjda jednom shvatiti koliko mi znaci.
A dabni su se nizali,sva slican jedan drugom,kao jaje jajetu.
On je i dalje ostajao dalek i nedodirljiv.

Weeeeeee...novi post...nadam se da vam se svidja...Posto nemam nista pametno da kazem,necu nista puno ni reciwinksmijehsamo da kazem da novi post na Em Heartbrake ce biti u ponedjeljak,a ne u srijedu,no ne brinite se sve cu vas obavjestiti...A sada bih htjela spomenuti par fkt dobrih ljudi...

Plawaaa(Zaljubljena MaWwa)...Obavezno posjetiti...
Alison Amy Jackson(Teen Cura HPFF blog)
Aya Hamville
B.B. ali njena HPFF prica =)
Beyonce_Fan_13
Celine McDonald
Crystal Corwin
Jade Cromwell
Kaly Turner
Leda Steilles
Leah Slytherin
LiZzie Shadan
Luise Bennigton
Maggie Riddle
MaLa ZwJeRkIcA
May Stox
Nikolina
Ramona Cavalier
Roby
Shea Nirvana Cole
Teen Cura
Zajednicki blogg Teenice & Beyonsice :))))

Eto nadam se da mi nece zamjeriti oni koje nisam spomenula,a ostale mozete naci u boxu i to prvom smijehIma ih fkt dosta koji cesto posjecuju i kommaju oba bloga al' et..i ovo je biloi bar mali znak zahvalnosti :smijheh:

KiZz,
Emina...

subota, 17.11.2007.

X Poglavlje+Anketa...

Eto ga,pipalzi...Izvinite za gramaticke greske,ali to mi se zaista ence dati ispravljati...mozda grijesim kad pisem ali-napisam lai ili ma-am i najcece su kod ja ili je-aj ili ej...al ett...to je u brzini pisanja jer mi inspriejsin brzo "istice" pa zato...nadam se da vam to ne smeta previse...ett...sad se bacite na citanje,a ovaj sam napisala sa puno ljubavi,i po 1. put sam ustvari osjetila Minjinu ljubav prema Tahiru...KiZzam...


Dinko je trubio.Bila sam spremna za izlazak.Pogledah kroz prozor.Sjedio je na svom motoru isprsivsi se.Plava kosa mu se presijavala na suncu.Robići moj,ti uvijek imas pravo-pomislih i strcah niz stepenice kao da mi se strasno zuri.
Dinko se sav vazan pomjeri naprijed praveci mi mjesto iza sebe.Stajala sam ispred njega ozbiljna,ozbiljnija nego sto sam ikad bila.
-Sta stojis?Penji se,Bibercicu!
-Moram nesto vazno da ti akzem.I da te zamolim.Hoces li to uraditi za mene?
-Obecavam da hocu,sve sto mogu.
-Ovo mozes.
-Onda reci.
-Ne trazi me vise.Nikad,nikad vise!
Osmijeh mu se zaledio na usnama.Kao da je izgubio dah.Ja sma se okreula i posla niz ulicu.
-Ama,cekaj,reci nesto,objasni mi.
-Nema se sta tu objasnjavati.Decko kojega sam voljela nisi ti,Dinko.
Prosla sma citav blok zgrada i zaisla iza ugla.Zvuk motora nije se oglasio.Znaci,stajao je i dalje na istom mjestu.
Nisam ni bila svjesna,a isla sam prema Lasvi,prema Tahirovoj kuci.Stajala ej tamo scucurena i malena,kao da u njoj uopste nema zivota.Zastala sma nekoliko minuta,guseci u sebi zelju da otvorim te drvene vratnice i udem unutra.Znala sma da je to glupo,pa produzih "rivom".Taklo uvijek zovem ulicku koja vodi uz Lasvu.Zazalih sto duz te ulice nema ni jednog izloga,ni jedne prodavnice,Ni jednog jedinog kioska,zapravo,ni jednog mjesta gdje bi se covjek kao usput mogao zaustaviti.Lutala sma takojedno vrijeme bez ikakvog cilja,ali potpuno smirena.U jednom kratkom trenu spoznah da sam preko noci osrasla.
Poslije podne provedoh dovodeci svoju sobu u red.Brisla sam prasinu s polica,prala prozor i zavjese,cistila prozorsku dasku.Jer,za dan ili dva ruza ce me ponovo cekati,draza nego ikad,u to sam bila potpuno sigurna.
Ali,na moje iznenadjenje one se pojavila jos iste noci i to ej bilo tako cudesno,toliko lijepo,toliko iscjeliteljsko,toliko svemirsko,toliko nevjerovatno.Ta on mora mirovati,zato je bilo nevjerovatno da sam se stotinu puta pitala tog desetog jula da li ej to uistinu stvarnost ili sam usnila,ili neku zapretenu zelju i nadu pretvorila u sopstvenu stvarnost.
Kako sma se mogla zavravati da je Dinko sposoban za nesto gotvo nadzemaljsko?Bilo mi ej mucno i od same pomisli kako sma povjerovala da ga volim.Hvala nebesima,bar to njemu nikad nisam rekla.
Tek sam otrila ljubav.Sad sam ZNALA da volim Tahira,da ga vlim do besvijesti,i da cu sve vise i vise voljeti tajnu svoje ljubavi.Jer,ja sma znala,ali Tahir nije znao da ja znam.
Ta ljubav jarkom svjetloscu obasjava moj zivot,koji mi se jucer ucinio tako siv i tako potamnio.A cista ej kao suza,to je u osnovi ljubav prema ljubavi,bit,poimanje onog sto ej prva snaga pokretanja covjeka na najbolje i najljepse.Bila sam mu beskrajno zahvalna za to pokretanje u meni u trenutku kad sam mislila da sma sve izgubila i da je sve besmisleno.
Tesko ej jedino u tome sto to zaista mora ostati tajna.Tajna sve dotle dok sam Tahir ne poima istinu.A ja cu se potruditi da mu za to pruzim priliku.Shvatila sam,takode,da sam ja,zapravo,od prve ruze zavoljela Tahira,jer ja sam zavoljela Djecaka koji ej u svojopj glavi smislio divnu bajku o ruzi.
Hvala ti Tahire,sto si me odraslom ucinio,tebi toliko dugujem,ti si jedna velika gromada,jedna velika prica,jedna stvarna bajka.(ovu recenicu mozete vidjeti u boxu,u Tahirovom opisu...)


Tu noc sam prospavala tako slatko i mirno da sma se probudila lezeci potrbuske,glave okrenute u stranu,s rukom ispod glave,u istom polozaju u kome sam zaspala.Cudestan spokoj cijelu me ispunjavao,samo mi je ruak bila utrnulasmijeh.


-Sele,Mila mojasmijeh,toliko se radujem sto si dala nogu onom klipanu.
-Otkud znas,Robi?-pitala sam ga obglivsi mu ramena.To sam mogla napraviti s lakocom,jer je sjedio,inace bih se morala propinjati na vrhove prstiju da bih ga dosegla.Nisam mu bila ni do remena.
-Dobar glas daleko se cuje.Kako li ti se samo digose roletne s ociju?Da samoznas koliko me on nervira,mucno mi je i da ga vidim.A tek kad progovori!Da pozelenis,ne,bolje receno,da kreopas od miline.
-Eto i meni ej bio dosadan.Sad ej an to definitivno stavljena tacka i bila bnih sretna kad ga vise nebi pominjao.
-Za to šlje nljebrljini(citaj:Za to se ne brini)-rekao je govoreci usta punih kruhom i nutellom.smijeh


To popodne Robi i ja smo setali.Predlozih da podemo "rivom".Tahjira nije bilo ni na vidiku.
Poslije smo otisli na kolace,pa u disko.A kad sam se vratila kuci,ruza mi je pozeljela dobrodoslicu.Ovaj put nije bila crvena nego nekakve,neodredjene narandzaste boje i menis e ucinila ljepsa nego i jedna prije.
Poljubila sam je,a da nisam ni bila svesna sta cinim.

Weeeee...Minja je sutnula Dinka =)))::ett nadam se da vam se svidja,a po mom,sada vec,obicaju new post stize u petak-subotu,ugl. za weekend winkA sada,Anketa koju sma dobila od Ramone

Što više voliš? Mačke ili pse?
Hmm..macke sam vec imala,jako su umiljate ali bih voljela imati psa i volim ih zasigurno vise...

Crno ili bijelo?
Crno definitivno...

Da li bi rađe otišla na neki tulum koji ti priređuje najbolja frendica ili na date s nekim dečkom koji sutra putuje čak iz grada?
Isla bih sa deckom na tulum...A ak nece an tulum,nek se goni ejr friends are forever and boys are whatever wink

Dali bi ikada ušla u Big Brother?
Ne nikada,jer ne volim da em stalno prate,grozan je to osjecaj...

Da putuješ u neku državu,avionom...i on se sruši na pusti otok što bi učinila da dođeš doma?
Posto cesto gledam seriju Lost,uradial bih isto sto i oni...jer ipak nebih bila sama,bilo bih ih tu jos...tko zna,mozda cak nebih ni prezivjela...

Da li bi rađe otišla u kino s dečkom koji ti se sviđa već dugooo vremena ILI s W. MILLEROM koji sutra putuje u L.A. (da imaš 18 ili 20 godina) ?
W. Miller je preruzan zato i da je Chad M. Murray,izasla bih sa deckom...jer kolika je uopce vjerovatnoca da JA izadjem sa poznatim facama???

Da li bi voljela na tjedan dana živjeti u Hogwartsu?
Mora da se salite!!!Tjedan dana?TJEDAN?!?!?!Ne uopce odgovoriti an ovo pitanje jer ej odgovor ocito jasan...

Najdraža hrana?
Hmm..PiZza?Inace volim sve fast food proizvode,ali i jako volim krumpir pire i mesne snicla njaminjami

Naj piće?
Sprite i CoCca-CoLla...

Najdraža pjesma:

Nemogu izdvojiti samo jednu...

Avril Lavigne-Girlfriend
Evanescence-Bring me to life
Evanescence-Haunted(koju mozete naci u zadnjem boxu mog blogga :P)
Sean Kingston-Beautiful Girls
Edo Maajka-Bomba
Edo Maajka-Znas me
BEP-Let's get it started
PCD-Buttons
RHCP-Otherside
Green Day-Wake me up when September ends
I josh mnoge druge..neda mi se nabrajati...

Bez čega ne bi mogla živjeti?
Osim bez osnovnih stvari,nebih mogla zivjeti bez svojih frendova i family...heheh..i bez mog najdrazeg brata...Nebih mogla zivjeti bez klizanaj,skajanja i plivanja =)))

Što misliš o sebi?
Mislim da to nebih aj trebala odgovoriti...Neka to drugi kazu...Recite mu vi,barem ovakvu kakvu me poznajete,kakva sma vam?wink


Da li bi voljela upoznati neku poznatu osobu? koga?
Chada M. Murraya,Hp trojac i J.K. Rowling...Nitko poseban,al ett...I naravno Hilary Duff i ekipu iz Evanescenca =)))

Kome ćeš predati štafetu i zašto?
Stafetu predajem dolje navedenim ljudima zato jer bih zeljela njihov novi post i da se bar nakratko zabave =)) i naravno da otkrijem malo vishe o njima...

Evo ljudofa(samo troje jer mislim da je to limitwink)

Ea Black
Leda Steilles
Zajednicki blogg Teenice & Beyonsice :))))

Ett..i brzo pisite ovu stafetu wink

KiZz,
Emina...

subota, 10.11.2007.

IX poglavlje...

Eh ljudovi moji,necu vam previse odavati sada...Samo bih se odmah htjela izvinuti zbog kraja ovog posta...Na kraju pise Amin,Amin,Amin a to vam je ustvari kao ono vase hrvatsko Amen,Amen,Amen samo sto se u islamu kaze Amin a u krscantvu Amen,a posto je ovo Bosanski i muslimanski(islamski) blog,nadam se da mi oprastate...hehe...ugl. da ne duljim,uzivajte u vasem razocarenju...sto se ovog posta tice(P.S. Nadam se da ste ovo zadnje razumijeli...)


Nista nisam osjecala tog trenutka osim strasne hladnoce koja me prozimala od tjemena do noznih prstiju.Kao kad nepripremljeni stanete pod hladan tus.Povukoh ruku kroz prozor.Opipah prozorsku dasku i na prstima ostade trag prasine.
Mozda je pala sa prozora u bastu?Sidoh dole.Mjesec je bio pun,od njegove svhjetlosti i par ulicnih svjetiljki vidjelo se jasno,kao da je dan.Ali od ruze ni traga.Vratih se u sobu,bacih na krevet,a suze potekose same.Slivale su se niz vrat i kvasile moju crnu kratku haljinicu.Nisam ih pokusala obrisati niti zaustaviti.
-Dinko,Dinko,nisi mi to smio uraditi!Nisi me smio naviknuti,toliko vezati za tu ruzu,a onda mi je jednostavno bez rijeci,bez opbjasnjenja uskratiti.To ti je otprilike kad bi siromasnoj,maloj djevojcici koja nema ni jednu igracku poklonio najljepsu lutku na svijetu,a onda joj je odjednom uzeo..I reci ti meni,sta je veci grijeh-to,ili da joj je uopste nisi poklonio?
Najednom mi sinu.Mozda se duze zadrzao sa tatom,svakog trenutka je moze donijeti.Ta spasonosna misao zaustavi suze,i ja ugasih svjetlo.Ako vidi svjetlo,sigurno ce odustati da se popne na jabuku.Znam da ne zeli da ga vidim.
Pritajih se na lezaju.Sve dok sat ne otkuca ponoc.Taj sat vremena je trajao citavu vjecnost.Onda polahko,na prstima prodjoh prozoru..Prozorska daska je prazna stajala na mjesecini.
Noc sam provela u kosmarnim snovima.Ujutro sam bila blijeda mi sa podocnjacima.Robi je vec za doruckom to primjetio i pomalo zabrinuto upuitao:
- Zar ti ponovo nije dobro?
- Ama,dobro mi je,sasvim dobro.Samo me malo boli glava.
- Mislio sam da malo proskitamo po gradu,da zajedno odaberemo nesto za tatinu i maminu godisnjicu braka.
- Uradi to sam,molim te.Vjeruj mi,ni do cega mi nije stalo.
Dinko je sirenom svog motora davao znak da sidem.
Robi pogleda kroz prozor.
- Ali ti je do onog dripca i te kako stalo!
- Sidi i kazi mu da sma bolesna.Ja ni za to nemam snage.
Nerado me poslusao.Ne znam zasto ga nije mogao smisliti.Uvijek se gledaju kao dva tvrdoglava jarca.
Dinko je usao u sobu na izgled zabrinut.
- Sta je sad opet,Bibercicu?
Ocekivala sma isriku,objasnjenje,bilo sto.Koliko god sam mu bila zahvalna sto do sad nije spomenuo ruzu,sad bih mu bila zahvalna da kaze bilo sta.Cak i kad bi bilo da se zaljubio u neku drugu i da mi je to sto mi nije donio ruzu moglo reci vise od rijeci.Ali,njemu kao da to nije bilo ni na kraj pameti.
Njegov odnos prema meni nije se ni za dlaku promijenio.Pomilovao me po obrazu cim je Robi napuistio sobu,a napustio ju je,kao i uvijek,uostalom,cim je Dinko usao.Zamolio me da se cuvam, da sad popijem tabletu i legnem u krevet,a on ce uvece svratiti ili telefonirati da vidi kako mi je.
Otisao je a ja sam «odcepila»,sretna sto sam sama u kuci.
Oci su mi bile crvene,kao oci zeca.
Kad su se roditelji trebali vratiti sa posla,malo sam se pribrala.
- Glupaco,sta ti znaci jedna ruza?Vec ti ih je puna ona stara,debele knjiga.Ta strpi se do veceras,ona ce te,sasvim sigurno,ponovo cekati.

Na rucku je bio Meha,tatin prijetelj.Zena mu je na nekom seminaru,pa ga je tata pozvao.
Supu smo pojeli u tisini.Kad je mama donijela na sto pohovanu piletinu i pomfrit,Meha je kao lud poceo da se smije.Ispricao je nekakav dogadjaj sa nekim Nijemcem,nisam ga ni slusala.
Tata,mama i Robi prasnuse u smijeh.Robi se zagrcnuo pa ga je tata snazno lupio izmedju plecaka bojeci se da se ne udavi.
Ja se ni ne nasmijesih.Sve je u meni plakalo i teskom mukom sam se drzala da ne zaplacem.Robi je,na svu srecu,imao trening pa me nece previse ispitivati.Mami i tati rekoh da me hvata nesvjestica te da cu malo odspavati.Zakljucah se u sobu.Pokusah citati ali kad sam posla da prevrnem list,svatih da pojma nemam o cemu sam citala.
Kad ce deset sati?!Ucini mi se beskrajno daleko.
Dinko je popodne nazvao.Odgovorih da mi nije dobro da igdje izlazim.Najbolje je da dode sutra prije podne,pa cemo prosetati do tvrdave a poslije mozemo u kino..
Uvecer su mama i tata izasli da proslave godisnjicu braka.Robi im je u ime nas oboje predao dar,ni do danas ne znam sta je to bilo,a onda sa rajom otisao na klupu.
Nisma vise plakala,samo sam brojala sate,poslije minute.Kad sad pomislim na to,cioni mi se kao da je to bio najduzi dan u mom zivotu.Najzad sat otkuca deset puta.Kao vihor uletjeh u sobu.Ni veceras ruze nije bilo na prozoru.
Nedostaju mi rijeci kojima bih opisala kako sma se tada osjecala.Kao da se na najljepsi vrt srucio strasan grad i potpuno ga opustosio.
Lezala sma sasvim suhih ociju i prazno buljila na jednu tacku na tavanici.Ne znam koliko je to trajalo.
U neko doba dode Robi.
- Jeli bolje,sele?-upita paleci svjetlo.
Pri pogledu na kmoje lice kao da mu je bilo jasno kako sma daleko od dobrog.Uplasio se,jasno se vidjelo na njegovom licu.
- Da nisu kakve komplikacije?Sto se oni vise ne vracajnu,mislim da bi trebala kod doktora.
- Ma kakvog doktora,brate dragi.Sve je dobro samo me glavobolja iscrpila.Sutra cu biti kao nova.Vidjeces.Nego,mijenjamo temu.Kako si se proveo?Je li nocas klupa bila puna?
- Nisam ti,draga,klupu ni vidio.Cim sam izasao,sreo sam Mrkog i on mi rece za Tahira.
- Je li mu se nesto dogodilo?
- Sinoc je pao sa ograde parka an asfalt.Neki prolaznici su ga nasli u besvjesnom stanju i odvezli u bolnicu.Na putu se osvijestio.Nema nikakvih lomova,kazu,samo blagi potres mozga.Dali su mu neke lijekove i mora nekoliko dana mirovati.
- Zaboga,sta je on radio na ogradi,Robi?
- Neces mi vjerovati,krao je ruze.
Skocih,kao da me grom opalio.
- Sta kazes?Tahir krao ruze?
.- Sta me gledas tako kao da se svijet prevrnuo naopacke..Jest,krao je ruze,pa sta?Kao da mi je to opet nekakav grijeh.Sigurno za mamu,ali ko ce ga njemu znati.Uostalom,to je najmanje vazno.Posjetio sma ga i sasvim je dobro.Samo modrica i ogrebotina na celu.Tesko mu pada sto mora da miruje-kao iz daljine dopirale su do mene Robijeve rijeci.
Imao si pravo.Svijet se zaista prevrnuo naopacke,mislila sam dok su se u glavi kockice sklapale u mozaik.
Lezala sam nepomicno,a noc je polako oticala.Napolju je duvao vjetar,mjesecina se uvukla u moju sobu, i sve stvari oko mene cinila nestvarnim.I ono sto se dogadalo u meni bilo je nestvarno.Sat u dnevnoj sobi oglasi se jednom.Poslije dva puta.Tek tada svatih da je gluho doba noci i da ja,glave uronjene u jastuk,poluglasno i s nekim cudnim mirom izgovaram-Tahir,Tahir,Tahir,kao sto vjernici u molitvi pobozno i svecano izgovaraju-Amin,Amin...


Eto ga!Znaci,Tahirce,moj najdrazi likovnjak donosi ruzeeeee!!!Nadam se da je to sve lijepo i slatko...l zao mi je Minje i njene prevelike tuge...Ugl. bubim vas do sljedeceg weekenda :)

KiZz,
Emina...

subota, 03.11.2007.

VIII poglavlje...

Hmmm...novi post?Eeee...mislim da je ovaj dobar...Al’ ono fakat(fkt)....hehe...jakoo cete se iznenaditi...no citajte a komentar malo duzi cu ostaviti na kraju....sam dok ovaj post skroz napisem... smijeh Uzivajte wink

Danas smo dobili svjedocanstva.U kino-sali je bilo svecano.Sto pokriven zelenim stolnjakom I vaza sa lijepo aranziranim karanfilima i zelenilom.Direktor je odrzao kratak govor,a sve se svodilo na to da nije vazno sta cemo raditi jednog dana,vazno je da budemo cestiti i posteni ljudi,da cistog obraza mozemo svakog pogledati u oci.
Malo ko ga je slusao.Poslije je razrednica podijelila svjedocanstva cestitajuci svakom posebno.Bila sam odlicna,sa pohvalom.Dinko je prosao sa vrlodobrim.Kada je otisao da primi svjedocanstvo,Zoka mi je sapnuo:
-Oko moje lepo,zbilja ne znam sta si nasla u tom klipanu.Ni pameti,ni duse,samo misici i lova.
Na polugodistu je dosao iz Aranđelovaca u nasu skolu,stari mu je vojno lice i prekomandovan je u Travnik.Od prvog dana me zvako-oko moje lepo-i nikad drugacije.

Nisam mu odgovorila,a rekla bih da to nije ni ocekivao.
Pred skolom su me cekale May,Luise,Anamarija,Marielle,Ella & jos jedna cura koju nisam bas poznavala...Ustvari je uopce nisam poznavala.No kasnije sam skontala da je cura super i da se vec duze vrijeme druzi sa Ellom...od ranog djetinstva i da su zaista super frendice...moglo bi se reci i najbolje...Zvala se Katarina Kolak...Zaista je extra...
Svratile smo u jednu bastu da proslavimo.Bile su pune utisaka sa ekskurzije pa se svake borila da dodje do rijeci.
-Kako tvoja ljubav-upitah Anamariju.
-Ludo-odgovori ona,a njen zaljubljeni pogled govorio je mnogo vise.
-Pricati cu ti o svemu,ali,draga,do tebe se od Dinka jednostavno ne moze doci.
Ja sam se samo nasmijesila praveci se ludom.
-No pricajte mi!Sta jos ima?-rekla sma i dalje se praveci loodom...
-Hmm...meni se jos uvijek neko svidja..-rekla je May uz poprilicno velik osmijeh...Znala sam o kome se radi...to je moj brat Robi...
Luise se samo smjeskala jer je i ona znala kako je imati zabranjenu ljubav....samo je rekla-Najteze je ne jesti Zabranjeno voce.-uz smijeh
-Ja mislim da je to suludo...Ne znam zasto...-rekla je Marielle
-A dajte cure...Katy(ocito katarina) i ja idemo na coca-colu...a vi?-rekla je Ella...Svi su pristali osim mene i Marielle...Zeljela sam ici kuci i vidjeti svoju porodicu.Da im se pohvalim smijeh
-Ayde bok-rekla je Katarina sakrivajuci lice od mnogih deciju koji su je gledali i zvizdukali joj...
Krenule smo i pricali o buducnosti...U koju cemo skolu,sta cemo sa svojim zivotima...Kad smo dosle do moje kuce,razisle smo se...ona je trebala ici “Rivom”...Pozdravila sam se i usla u kucu.
Robija zatekoh nervoznog i razdrazljivog.Niie me ni pitao za uspijeh,a kad mu pruzih svjedoicanstvo,samo baci letimican pogled i vrati ga bez rijeci.
-Sta je,buraz?Da nisi nagazio na trn?
-Upravo tako.Ti mislis da smao tebe more ljubavni jadi.Sad znaj da nisi jedina.Znas onu Sabinu iz ekonomske?
-Koju?
-Ma onu sto stanuje kod “Krasa”.
-Je li ona crvenokosa sa sivkastim ocima i pjegicama po nosu?
-Da,bas ona.E jest macka i po,sveca li joj njenog.I zbario ja nju.Ali saznao joj stari i rekao kako ce joj oci iskopati ako samo cuje da je jos jednom bila sa hibridom.Hibrid sam,naime,ja.Kaze,zbog tatinog i maminog mjesovitog braka.E,reci ti meni,molim te,kako brak izmedu dvoje ljudi moze biti mjesovit?U redu, da se covjek vjenca sa majmunicom i da to zovu mjesovitim brakom,ja bih to svatio.Ali ovo je cisto...da ne kazem sta-bijesno je tresnuo sakom po stolu.

Ude mama.Dolazila je od frizera i izgledala sjajno.Cestitala mi je,.ovlas me poljubila u obraz i nista vise.A ja sam,kao i toliko puta ranije,silno pozeljela da me cvrsto privi uza se,da cujem kako dise,da udahnem njen miris.Puste zelje!
Povukoh se u svoju sobu.Do jednog cilja sam dosla.Osmogodisnja je,eto gotova.Ali,kao sto uvijek biva,na cilju smo prazni.Cekamo,radujemo se,strepimo,a kad dodje,nista.Sta cu dalje?Sa ovakvim uspjehom mogu bilo gdje.Vjerovatno cu se kao i Robi upisati u medicinku skolu.A poslije,zna se.Medicinu.
Sve se to motalo po mojoj glavi dok se vrtila neka kaseta..
Ono sto nije uradila mama,nadoknadio je tata.Stavio me u krilo kao malenu djevojcicu,cvrsto privio uza se i dugo me milovao.Niko nema bolji,ni pametniji,ni drazi,ni ljepsi od njegove malene.I ja se osjetih malenom pa se sjetih kako me u drugom razredu pitao zašto sluzi svinja,a ja mu odgovorila-Zato da je se djeca boje.
Dinko je sa roditeljima otisao kos nekih prijatelja,zato danas niti veceras nece doci.Ali,u deset,ruza je bila na prozoru i prelijepo blistala u tami obasjana mjesecinom.
Ludo su jurili dani i nedjelje.Tako uvijek biva kad je neko bezbrizan.A ja sma to uistinu ponovo bila.Tata je pravio kontrolni snimak,cira vise nije bilo.Kao u dobra stara vremena uzivao je u kafi i cigaretama,prestao je da uzima lijekove.I Majka se digna na noge.Svracala sam joj cesto i ne znam ko se tome vise radovao.,ona ili ja.Dinko me volio i ja sam njega voljela.Robi i ja smo divno nalazili zajednicki jezik.Bez straha da se jedno an drugo naljuti,razmijenjivali smo dijelove garderobe.
Pocinjalo je ljeto.Veceri smo uglavnom provodili sjedeci na klupi sto se pruza dug platoa ispred Robne kuce.Mislim da je sva raja nasih godina i nesto starija,iz obliznjih kvartova bila tu.Neki su saputali,neki dobacivali prolaznicima,neki glasno pricali,neki se nadvikivali.Ali,sve u svemu,bilo je ludo.
Samo sto nikoga,bas nikoga od te silne mladosti,na povratku kuci nije cekalo ono sto je cekalo mene.Moja ruza.U to sam se mogla zakleti svima na ovom svijetu.A to je,pored sveg lijepog sto sam imala u zivotu,bilo nesto najljepse.
Veceras smo se zadrzali dugo,neuobicajeno dugo.Skoro do jedanaest sati.Kako lako prevare te ljetne noci!dan traje toliko dugo da ono vrijeme od kad se spusti mrak proleti kratak tren.
Mama ce se sigurno ljutiti.Zato sam isla trceci prema kuci,sama,jer je Dinko otisao negdje s ocem.
Proslo je bolje nego sto sam ocekivala.Samo blagi prijekor i upozorenje da je za moje godine krajnje vrijeme da do deset budem u kuci.
Pozurila sam u moju sobu,do prozora.
Ruze nije bilo.
Mozda necete vjerovati,ali je meni ovo smijesno.”Ruze nije bilo”.LoL...Pitate se zasto?Hmmm..slijedi u sljedecem poglavlju ovog,moglo bi se reci,carobnog bloga o ruzi.Da vam malo pomognem?Moze?Ako necete,ne citajte sljedeci redak...samo cu reci:

Sta je to bilo sa Dinkom?

Znam da nije neka pomoc,da vas baca jos vise sa dvoumljenjem i sve to...Bilo bi mi jako lijepo ako biste mi u komentarima ostavili vase pretpostavke...A ja cu u sljedecem postu odmah najaviti ko je bio u pravo(ako uopce iko bude) i zasto i kako...KiZzam,vasa,

Emina...

P.S:Dali vam se svidja Cbox?To ne znaci da tu ostavljate komme smijeh!!!Posto sam “ukrala” pjesmu od May,sta mislite da joj je vratim?Pa stavim Avril Lavigne-Girlfriend?Ili da ostavim ovu?Toliko pitanja i odgovora a tako malo vremena....odgovarajteeeeeeeeeeeee!!!KiZzam

subota, 27.10.2007.

Istina o tahiru.../VII poglavlje...

Weekend!I ja odlucila napisati post...samo da znate da sam ga napisala u Wordu prvo,pa onda copy-paste na blog.hr jer jucer(26.Oktobar/Listopad/2007. godine) ne smijem na Net...Razlog je previse downloadanja...Sasmo da znate da nisam ja kriva al ett...Ugl.ja ni ne znam zasto sam ja ovo pisala jer vas to sigurno ne zanima ali eto,informacije radi...Mislim da ce se vecini ovaj post svidjeti,neki ce se mozda i rasplakati/nedaj mi Boze!/,pa se zato brzo bacite na citanje...Mislim da je ovo prvi post u kojem sam napisala pravi naslov a ne kao poglavlje...i jedini zauvijek,nadam se....jer mi glupo stavljati naslove jer u naslovu vam stoji pola price...Al ett...KiZzam,a sad se brzo bacite na citanje wink

Ruza je bila na prozoru svake noci u deset.To je vec postala navika,najslada navika na svijetu.Da moji nebi nista primjetili,novu sam uvijek stavljala u vazu,a njenu prethodnicu u jednu staru,debelu knjigu da se ispresuje.Ni na pamet mi nije padalo da ih bacam.Bilo bi to kao da bacam dio sebe.Ni Dinko ni ja nikada,ni u jednom momentu nismo pomenuli ruzu.Ja nisam zeljela,bilo je lijepo da lebdi izedju nas kao spona koja nas vezuje,a Dinko ne znam zbog cega.Vjerovatno iz istog razloga.Bila sma mu zahvalana zbog toga,gotovo kao i zbog ruze.
Dani su prolazili kao u snu.Dok su nasa raja bili na ekskurziji,cesto smo i prijepodneva provodili zajedno.Penjali smo se do tvrdave pa preko Basbunara spustali u grad.Prilikom tih setnji stalno mi je padala na pamet stara pjesma koju svi Travnicani toliko vole»Hajdmo draga Plavom vodom proci,starim gradom Basbunaru doci».Dinko se nje nije ni jedan jedini put sjetio.A mozda se i sjetio i precutao.Vozili smo se njegovim motorom(smijeh),ponekad svracali u kafice.
Danas smo sjedili u Rudolfovoj kafani i pili coca-colu.
-Ti si se tako oporavila kao da uopste i nisi bila bolesna.U tvoje zdravlje-podigao je casu.
-Za nas Dinko-odgovorila sam dizuci svoju.

Uvece su mama i tata otisli kod Sarajlica.Mama se u zadnje vrijeme promijenila.Tati je posvecivala vise paznje,valjda zbog cira.Stalno ga je necim nutkala i na sve moguce nacine mu ugodavala.Kao da je malo sebe stavila u drugi plan.Robi i ja smo bili zadovoljni i iznenadeni se pitali dokle li ce to da traje.I Majka se oporavila.Sinoc sam je posjetila.Plakala je ljubeci me.
-Kako je moja najmlada i najslada Karicka?Ala ce momci da oblijecu,ali majka nikome ne da...
Sarajlici su nasi dobri prijatelji pa smo znali da se nece do kasno vratiti.
-Hajde,stara,skuhaj nam kafu i izadi iz buđaka «nek oci vide kud dim ide»(Citaj:cigarete).A onda da sjednemo.Ostao sam ti duzan nesto-vec sam se narogusila misleci da ce opet poceti zvocati o Dinku,ali on je ozbiljno me pogledavsi,progovorio:
-Obecao sam ti ispricati pricu o Tahiru.
-Ama,Robi,dragi,shvati vec jednom da me taj tvoj Tahir uopste ne zanima,da se nelagodno osjecam kad je blizu,cak ga se pomalo i bojim.
-E bas za to.Ja ga volim i divim mu se pa osjecam obavezu da slomim tvoj otpor prema njemu.
Pred ocima mi se ukaza Tahirov lik.Visok,koscat,sesnaestogodisnjak,uvijek neuredan i neugledan,guste,kudrave crne kose.Vjecito mrk i odbojan,cutljivi usamljenik.Druzio se jedino sa Robijem.Sve druge je izbjegavao,tako da su,vremenom,poceli i njega izbjegavati.
-Molim te Minja,saslusaj me.Obecavam da cu biti kratak sto je moguce vise.Ti znas gdje on zivi?
-Da.
Znala sam onu malenu kucu Pokrivenu crvenim plehom nadnesenu nad Lasvu,okruzenu drvenim tarabama(ogradama).Poprilicno je udaljena od nase kuce.
-Jeli on oduvijek bio ovakav?
-Ama ne,bio je zivahno i veselo dijete,veselije cak i od tebe,ako je to uopste moguce.Otac mu je radio kao sluzebenik u Opstinskom sudu,i Tahir ga je neobicno mnogo volio.Nisu se razdvajali ni danju ni nocu.Kada je tahir bio u cetvrtom osnovne,otac se naglo razboli.Jednoga dana Tahir se vraca iz skole a pred vratima kola Hitne pomoci u koja bolnicari upravo unose nosila sa njegovim ocem.Umro je na putu do bolnice.Srcani udar.Kako je bilo Tahiru,ne znam,ali mogu samo pretpostavljati.Ali znam kakav je bio na sahrani,cijeli nas razred je bio prisutan.Bolje da ti o tome ni ne pricam,plakala bi kao sam vrag.Ubrzo nakon oceve smrti,mati(mama),koja je potpuno zanemarivsi sebe,zivjela za muza i sina,dobije mozdani udar.I nju smjeste u bolnicu u besvjesnom stanju,polumrtvu.
-A Tahir?
-On se potucao od nemila do nedraga,od jednog do drugog rodaka.Nisu s njim dobro postupali.On je cutao,trpio,nikad se nikom nije zalio i sve vise povlacio u sebe.Nestalo je veselosti s njegova lica,zamijenila ga je ozbiljnost odraslog covjeka.I vjeruj mi,Minja,Tahir je vec tada,u cetvrtom osnovne odrastao.Mati je dugo isla iz bolnice u bolnicu,iz banje u banju i konacno se vratila kuci.Desna strana tijela,ruka i noga ostali su oduzeti,a ostale su i poteskoce sa govorom.
-A Tahir?
-Cim se mama vratila, vratio se i on i preuzeo kucu na sebe.Zivjeli su od oceve penzije,zive i dan-danas.Kupovao je,spremao kucu,kuhao,prao.I brinuo se o majci.Kao da je on njena majka,a ona njegovo dijete.I uza sve to ucio.I te kako ucio!Ta i sad je najbolji u razredu iz vecine premeta.Ali,nestalo je u nepovrat njegovog radovanja,vedrine i optimizma.Izgubio je vjeru u ljude,a to je ono najgore.
Robi je naglo zacutao,kao da mu je knedla zastala u grlu.Duboko je uvukao dim i otpio gutljaj kafe.
-Pricaj,sta si stao?
-Nije pokleknuo,nije se predao.Isao je idalje.I ide dalje.Kad je lijepo vrijeme,svaki dan ga mozes vidjeti,kad sunce zadje,kako izvodi mamu u setnju.Ona se sa obje ruke uhvati za njega,sitna i zgrbljena,a on joj obgrli ramena.Produ deset-petnaest metara,a za to vrijeme ona se nekoliko puta mora odmoriti.Koliko je u tome ljepote i tuge.-Robiju zadrhta glas a oci mu se zamaglise.
-Ja ti,sele moja,izgledam grub i snazan,lafcina,kako obicno za sebe kazem,ali srce mi je meko.Znajuci cijelu situaciju,pokusao sam mu se pribliziti,steci povjerenje.I uspio sam.On me voli,jedini sam mu drug.Ponekad svratim u njihovu kucu.Od džeparca kupim koju vocku ili sok.On sjedi uz nju,obujmivsi joj ramena,ne stidi se slabosti sto toliko voli.Ako je voljeti uopste slabost.Mozda je to,zapravo,najveca snaga.
Ona mi se uvijek silno obraduje.Znas,rijetki su oni koji dolaze u tu kucu.Tuda nesreca samo za kratko pogada ljude.Poslije zaborave.Zabave se sobom.A mozda i zbog Tahira.Mozda o njemu misle kao i ti.

Bila sma na rubu suza.
-Kako mu je sada mama?-upitala sam.
-Lose.Iz dana u dan sve losije.Vec danima ne moze izaci.Tahir mi sinoc rece:
-Znas,Robi,kad je gledam,cini mi se da gledam svijecu kako dogorjeva.Visoka je jos sasvim malo i plamen samo tinja.Ili kad istice pjescani sat.Mozda je to bolje poredenje.
Nisam ni osjetila,a lice mi je bilo obliveno suzama.Smrcala sam u tatinu maramicu.Sva ljepota toga dana kao da je iscezla.
-Stoko-rekoh samoj sebi-Kako si uvijek odurna prema tom decku.Zar samo zato sto je neuredan i mrk?A sustina je ono sto je bitno,ono sto je zapravo,najbitnije.
«Prave stvari se vide samo srcem.Bitno je ocima nevidljivo.»-Ponovio je Mali princ da bi zapamtio.
Bitno je ocima nevidljivo,sada sam ponavljala ja da bih zapamtila zauvijek.

Weee!Novi post!Hehe...Nije se valjda neko raplakao???Hehe...ja bar jesam...crkla mi tastatura dok sam pisala smijeh ...Od vode,naravno smijeh ...Eto nadam se da vam se svidja...A novi post stize tamo negdje oko sljedeceg weekenda...Zelim pogotovo da se zahvalim plawushici mojoj zaljubljenoj za ostavljanje onih,ja mislim da je ona brojala i da ih je bilo 80 i vise komentara...al ett...Eh,da...ovaj post posvecujem nedavno poginulom Tosetu Proeskom,jer se u ovom postu spiminje smrt Tahirovog oca...Bubim!

KiZz,
Emina...

srijeda, 24.10.2007.

VI poglavlje...

Poslije podne smo zaista krenuli,mada me on dugo odvracao govoreci da sam jos slaba.Bila sam uporna i tvdoglava kao magare(smijeh).Vodili smo se za ruke i sjali od radosti.Uz dosta mog napora popeli smo se i nije mi bilo zao.Vidik odozgo bio je prelijep.Cio grad se vidio kao na dlanu.Kupao se u suncu i zelenilu.Sva sam bila leprsava,kao da sam dobila krila.
Brala sam tratincice sa dugim peteljkama i donosila ih pored njega,na zidic,nadajuci se da ce mi isplesti vjencic.A on je samo buljio u mene i smjeskao se kao mater djetetu...Sjela sam pored njega naslonivsi mu glavu na rame.Ponudio me cigaretom.Pusila sam,ali rijetko,jer sam pusila,i to samo iz zezancije...Tako da sma odbila.
-Eto Minja prođe i ova skolska godina.Sta ces ti sada,kakve su ti zelje i planovi?
-Pojma nemam,tesko se opredjeliti,ali cuvjerovatno u medicinsku skolu,a poslije obavezno na medicinu.
-Ma pusti medicinu!-rekao je milujuci me po kosi-Ko ej danas vidio korisit od Faxa???Eto,tvoji su zavrsili fakultete i,osvrni se,pogledaj sta imate-onog olinjalog folciku sto je dao sve od sebe,o nemjestaju da ne govorim.Mora da ga nisu mjenjali jos od sezdesetih.
-Zar je to uopste bitno?Mi divno zivimo,puno se volimo.Po meni,bogatstvo je u tome.
-Ne zivi se samo od ljubavi,Bibercicu.Najbolje je da sada mi zavrsimo bilo koju srednju skolu,do tada cemo biti punoljetni.A onda,neka nam matori,ta on ima love k'o blata,otvori neki kafic.Lijepo cemo se vjencati i uzivati.
Osjetih blagu mucninu u zeludcu.Matori,kako je jedino zvao oca,radio je kao gradjevinski poduzetnik negdje u Sloveniji,a majka mu je domacica,seljanka koja nije imala ni druga posla nego da licka sina jedinca.
-Pazi sta ti kazem.Matori je zavsio samo zidarski zanat a zivi kao grof.Nista ne radi,samo nadzire posao.Vozi mercedes,a za kucu da ti ne pricam.Ta,znas i sama.Lova do krova.Ej,pa ti nisi ni primjetila nove krpe.POgledaj farmerice-ustade i pljesnu se po straznjem dijelu tijela.
-Kakav model?!A majica!Sta kazes?Butik "Te-Te".
Mucnina se popela do grla(a kome i nebi?puknucu).Samo sto nisam pocela povracati.
Tratincice su zaboravljene lezale na zidicu.Sunce ih je vec sparusilo.Tuzno sam ih pogledala.Nista od vjencica.Minja,Minja,ti nepopravljivi sanjaru!
Dinko je i dalje govorio.Vise ga nisam slusala,nisma mogla da ga slusam,pozlilo bi mi.Nista mi nije bilo jasno.Od kuda u jednom tijelu dvije duse?Jedna divna,prozracna,romanticna,ona koja je smislila divnu bajku sa ruzom,koja je djevojcicu u djevojku preobrazila,djevojku koja voli.I druga prazna,štura,prozaična,bez trunke romantike,sva sracunata i proracunata.I koja bi strana,ako bi se njih dvije stvile na vagu,prevagnula?Te misli su unosile u mene strasan nemir,bijesno gurnuh tratincice sa zida i predlozih da se vratimo.

Kad sam polazila na spavanje i ponovo ugledala ruzu,zaboravih,ili mi se samo tako cinilo,Dinkovu danasnju govoranciju.Znala sma sa potpunom izvjesnoscu koja je strana prevagnula i nemir nestade kao rukom odnesen.
Te noci sam sanjala da sam na nekoj livadi sa puno cvijeca sjedimo ja i neki djecak.Lice mu nisam vidjela.Ispleo je divan vjencic od tratincica,sa puno ljuavi ga upleo u moju dugun kosu i rekao:
-Sad si moja,ljubavi,samo moja!

Eto ga!Novi post!Ovaj je malo tuzniji u pocetku,cak se i meni zgorcaklo pisati ga,ali sta cu =))...Svidja mi se ova tajanstvenost na kraju,a kako se vama svidja,pisite u komentarima,i sva vasa pitanja...
Novi post napsiacu za vikend,mozda i prije,a danas sam ovaj napisala jer danas nisam isla u skolu i imala sam slobodnog vremena...Jestre,"malo" sam bolesna,al ett...barem en bolujem od reumatske groznice =)))Ayde,

KiZz,
Emina...

subota, 20.10.2007.

Jubilarno V poglavlje...

Eh,ovako...prvo da odgovorim na neka vasa pitanja...i pretpostavke u komentarima...
KIKIN BLOG
e jel ti to pišeš iz svog života ili si izmislila
javi
16.10.2007. (21:30)
-Ne,ne pisem izu svog zivota,vec izmisljam...voljela bih da mi je ovo moj zivot,ali nema veze...zahvaljujem se mojoj velikoj "prijateljici" Nuri Bazdulj-Hubijar za veliku pomoc!
°°...MaLa ZwJeRkIcA...°°
ajme uzas...beba..hh...daj odg jel ti fkt doso tak na vrata
17.10.2007. (11:51)
-jeste,zaista mi je dosao na vrata...citaj pa ces vidjeti sta je bilo wink
Mnogi su me takodjer pitali sta je ono u kalendaru,a ja nemam nikakvo posebno objasnjenje...To je Minja napisala jer je zaljubljena...Nego,da mi pocnemo sa postom,zar ne?Samo da vas podsjetim da smo stali dok Minja ceka Dinka da joj dodje kuci...


Vrijeme je oticalo puževom brzinom te odlucih da spremim rucak.Iako je bio nikakav,mama se iznenadila ui,rekla bih,obradovala...Tata ej bio blijed i zabrinut jer se Majki stanje blago pogorsalo,te ručasmo svi nekako smlaćeni...
Poslije rucka mama je za sebe skuhala kafu,uvalila se u fotelju i uzivala uz obavenu cigaretu.(Cigareta je,inace,njen zastitni znak,vjecno joj je u ustima,pricala mi je da je i pusila za vrijeme najjacih porođajnih bolova...)Tata se sakrio iza novina,mada nisam bila sigurna da mu je ono sta cita dolazilo do svijesti.
Bližilo se sest sati i srce u meni je pocelo jace da lupa.Sad ce Dinko!Povukoh se u svoju sobu da ga tamo docekam.Ranije je vrlo rijetko ulazio u nasu kucu,ali sada je to normalno,drug mi prenosi sta smo novo ucili u skoli.
Uskoro sam cula kako se pozdravlja sa mojima i kako tata kaze s osmijehom:
-Minja je u svojoj sobi.
Sva sam se napela.Evo ga na vratima i ja,rasirenih ruku,trcim prema njemu.Vidjeh izraz iznenadjenja,bolje reci zaprepasnja u njegovim ocima.
-Šta je sad ovo-kao da su pitale...
Ja mu,propinjuci se na prste,obavih ruke oko ramena i sapnuh:
-Poljubi me Dinko,ako zelis.
Stajao je casak kao skamenjen,a onda me cvrsto privi uza se.Osjecala sam njegovo srce tako snazno kao da bije u mojim grudima.Onda se usnama dotace mojih.U poređenju prema njegovim,koje su bile vrele i meke,moje su bile hladne kao u mrtvaca.Ne uzdrhtah,ne osjetih uzbuđenje,ne osjetih ama bas nista pri tom prvom poljupcu u mom zivotu i blago se izvukoh iz njegovog zagrljaja.
Šta je sad to?Toliko sam mastala o prvom poljupcu!Koliko sam od njega ocekivala!
Osjetih se prevarenom.Nikakvog ludog zanosa,uzavrele krvi,nista!!!
Sigurno je to nesto samo u ljubavnim romanima,pomislih razocarana.
Sjedili smo ićutali.Dino se,vjerovatno,pitao sta se to dogodilo samnom.Sve njegove pokusaje da me dotaklne uvijek sam izbjegavala.Samo me nekoliko puta poveo za ruku i dva-tri puta poljubio u obraz.Kad je jednom pokusao da me zagrli,grubo sam ga odgurnula i rekla:
-Ne cini to nikada vise!
A danas mu sama nudim usne.
Pa morao je osjtiti,morao je znati da je to zbog ruze.Gledala sam cas njega,cas ruzu,i cutala.
-Porucila ti ej razrednica kako viose ne moras da ucis...Ioanko samo pet dana idemo u skolu,a onda na ekskurziju...
Znala sma da on nece ici...Zbog mene,i obaveze prema mojoj ruzi...I nije isao...
Otisao je a ruzu nismo ni pomenuli.Tako je najljepse.Rijeci bi sve pokvarile.Ja sma znala i on je znao da ja znam.To je sasvim dovoljno.
Ispraćajući ga,dozivjeh sok.U dnevnoj sobi,na podu,sjedio je "manijak"(znaste onaj sto ej dosao da pravimo "bebu") i sastavljao moju rasparcanu lutku.Niko mi nista nije morao reci.Odjednom sam sve shvatila.
-Dobro vece.
-Dobro vece-odgovori mi uz krestav smijeh-Ona mi je danas zalupila vrata pred nosom.
Ispostavilo se da je to majstor koga je tata,jos za mog boravka u bolnici,zovnuo da popravi lutku kojoj se pokvario aparat za plakanje.
Ko zna,mozda se nije ni pokvario,mozda joj se jednostavno vise ne place...
Godinama nisam vidjela tatu da se tako slatko smije kao kad sam mu ispricala citav dogadjaj.
-Strasan stos,malena-govorio je kroz smijeh.
Poslije je dosao Robi sa treninga sav oznojen.Vec nekoliko godina taj nas dugajlija trenira kosarku i trener kaze da je izuzetan.
Kad se istusirao,uzeo ej gitaru,prekrstio noge,malo stimovao zice,a onda zapjevao.Ocima mi je davao znak da mu se pridruzim,i ja sam to sa radoscu ucinila.Tata i mama su ans gledali,a pogledi su im bili puni ljubavi...

Kisa je pocela naglo.Bila je jaka i praćena vjerom.Mama je pozurila da pokupi rublje iz vrta,a ja sam posla da zatvorim prozor.I gle cuda!Ruza je ponovo bila tu!povukoh ruku da je uzmem i nekoliko kapi kise osjetih na kozi.I ruza je bila pokisla pa je izgledala jos ljepsa,kao poprskana rosom.Kolika je bila moja radost,glupo bi bilo i pokusavati da opisem.
Jutros siđoh u bastu.To je ono najljepse sto ima moja porodica.Sve je blistalo umiveno noćašnjom kisom.A sad je sunce divno sjalo kroz krosnju stare jabuke.Behar je vec davno opao i vec su se formirali sitni plodovi.Jasmin cvjeta u divnim buketima.Georgine i margarete,takođe.Vinova loza se splela oko garaze.

Ćiri sam promijenila vodu i hranua Cicku ostavila hljeb preliven uljem iz sardine i neke košcice istorijskog porijekla.Ako ih pojede,garantujem da mu nece biti potrebno sredstvo za ciscenje.smijeh

Preko mostica pređoh na drugu stranu Plave vode.To je,zapravo,rječica Šumeće što teče pored Čvorkovog zamka(ako se sjecate,tako ja zovem svoju kucuwink).Malena je,ali bistra kao suza.Na samom pocetku toka davnih danan je sagradjena brana pa zauzdana,tu ima nebesko plavu boju.Otud,zbog te boje,svi Travničani i turisti rječicu Šumeće zovu Plava voda.Sa ove,druge strane je savremen,veliki restoran i mala kafanica.Zovu je Rudolfova Kafana.To je,zapravo,bivsa Lutvina kahva,mjesto gdje pocinje i zavrsava radnja Andrićeve "Travnicke hronike".Poslije je na njenom mjestu sagrađena ova u kojoj je prestonasljednik Austro-ugarske Rudolf Habzburški,kako ej zapisao travnicki hronicar,na svom putu za Sarajevo daleke 1887. godine popio kahvu.Fildžan iz kojeg je pio čuvan je u vitrini sve do pocetka drugog svjetskog rata.
Često sjedim u toj kafanici iako je samo kojih petnaestak metara udaljena od moje kuce.Zbog Rudolfa.Sentimentalno sam vezana za njega zato sto je zbog nesretne,a beskrajne ljubavi prema Mariji Večeri(smijehhaha)otisao sa njom u smrt u zimskom dvorcu Majerling.Gledala sam to u filmu na televiziji.
Gledala sam dugo u vodu koja otice.Jer,voda koja tece,izvor ili rijeka,svejedno,uvijek me fascinira.Kao da sa sobom odnosi u nepovrat nase snove,ceznje,vjerovanja i nadanja.I,kao da zna sve tajne ovog zivota!
Trava oko mene je puna tratincica.Tako duz cijelog puta koji vodi gore,ka drevnoj tvrđavi na brdu.Jos od malih nogu sam zamisljala sam da u toj tvrdjavi zive patuljci.Čak i sada,kad se popnem do njenih zidina dobro nagrizenih vremenom,mislim da se nebih zacudila ako bi susrela ta sićušna bića.
Ljudi,mladi i stari,sjedili su u basti restorana raskomoćeni i,reklo bi se,sretno.I ja sma bila sretna.Danas ću predloziti Dinku da se popnemo do tvrdjave...


Eto ga,nakon dugo vremena,novi post...hehe,nadam se da vam se svidja...Na kraju malo previse filozofiram i govorim o povijesti Travnika(tako da mozete nesto nauciti) ali meni ej sve u svemu ok...Ponovo naglasavam da nove likove ne ubacijem i da cu najaviti kad mi budu trebali novi likovi na kraju posta...Pa se malo strpite...Jer ni ove sad rijetko koristim...Ayde KiZzam vas i sigurno vas posjecujem,a moju frendicu May pozurujem da sto prije napravi emesen(MSN) da se mozemo dopisivati smijeh

KiZz,
Emina...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.